Vijest koja 16. decembra 2017. brzo obišla Italiju, zatim i cijeli svijet je glasila ovako:
Njeno kraljevsko visočanstvo Jelena od Savoje, kraljica Italije, (kraljica Etiopije 1936-1943, kraljica Albanije 1939-1943), rođena crnogorska princeza Petrović-Njegoš, sahranjena je u marjanskom svetilištu Vikaforte, na području grada Kuneo, u regiji Pijemont. Dva dana poslije, na istom mjestu je sahranjen Viktor Emanuel III kralj Italije (Etiopije i Albanije).
Kraljevski par je sada, poslije 70 godina, ponovo zajedno. Zajedno u Pijemontu, zemlji Savoja, jedne od najstarijih vladarskih dinastija u Evropi. Ova velika porodica, koja ima francuske korijene, vjekovima je bila na čelu autonomnog vojvodstva Savoja, alpskog predjela italijanske i francuske teritorije, kasnije i Pijemonta sa Torinom glavnim gradom. Viktor Emanuel II Savoja, djed Viktora Emanuela III, prvi je kralj ujedinjenje Italije.
Iako se sve odvijalo u državnoj organizaciji, nedavne sahrane kraljice Jelene i kralja Viktora Emanuela III su protekle bez pompe. Neobičnost mnogih detalja, tišina gotovo misteriozna, govorile su mnogo, odmotavajući jednu veliku istorijsku i životnu priču. Jer, život kraljice Italije i crnogorske princeze po zapletima, dramatičnim kontekstima, mjestima istorije na kojima je bila protagonista, po licima istorije koje je sretala - sve to, čini se, prevazilazi velike likove iz klasičnih svjetskih romana.
Govorimo, dakle, o izuzetno bogatoj biografiji koja je rođenjem započela u Montenegru, a završila se u Monpeljeu (Montpellier), dvije sredine koje, valjda slučajno, nose u nazivu riječ mont, dakle - brdo, planina.
Između je ogroman životni prtljag. U njemu je “med i žuč”, kako bi rekao Jelenin predak, vladar, pjesnik, vladika, pustinjak cetinjski. Izvjesno, u njemu su nesumnjivi uspjesi, primarno porodični, ali i oni javni, na velikoj sceni. U tom prtljagu su i sjenke koje je kraljica nezasluženo morala podijeliti sa ulogom dinastije u istorijskim metežima.
Jelena od Savoja je izabrala umjerenost, diskretnost, preciznu i promišljnu riječ, primarno privržena porodici. Zapravo, bila je stub porodice. One najuže svakako, ali i šire koliko je to bilo moguće. Tokom oktobarske revolucije 1917. velika knjeginja Milica Romanov je pobjegla iz Rusije odlazeći pravo u Rim kod svoje sestre Jelene. Igrom istorije, Milica je sahranjenja u Rimu, na čuvenom Testaću, groblju elitnih nekatolika, pjesnika i umjetnika. Tokom izbjeglištva u Aleksandriji kod kraljice Jelene 1946. stižu članovi porodice iz raznih pravaca, a prva je njena ćerka Đovana, kraljica Bugarske, i ona bježeći sa dijecom iz zemlje.
Trebalo je brinuti, makar i povodom dugova, o bratu Danilu, inače permanentno zaduženom.
Nesebična pomoć drugom, pomoć ugroženom jesu bile velike osobine kraljice Jelene, osobine koje je mnogo puta praktično ispoljila svojim djelom i javnim primjerom. Upravo su te osobine italijanske kraljice najdublje i ostale su u kolektivnom pamćenju italijanskog naroda.
Pogledajmo, nužno fragmentarno u novinskom članku, neke momente iz života crnogorske princeze i italijanske kraljice.
Cetinje, Petrograd, Venecija, (Cetinje), Rim
Jelena Petrović, ćerka knjaza i gospodara Crne Gore, odrasla je na Cetinju, gdje je rođena 1871. Pored vaspitanja u crnogorskoj porodici, Jelena je mogla steći visoko obrazovanje i kulturu ponašanja u aristokratskom Djevojačkom institutu Smoljni u Petrogradu. Slično svojim precima, Jelena piše poeziju. Pseudonim koji se dugo provlači je - Leptir, u italijanskoj fazi “farfarla”.
To je i inspirisalo velikog italijanskog muzičara Đakoma Pučinija da svoju slavnu operu “Madam Butterfly” posveti kraljici Jeleni.
Jelena je sa majkom Milenom 29. aprila 1895. u Veneciji gdje prisustvuju međunarodnom Bijenalu umjetnosti. Tada se princeza Jelena prvi put srela sa italijanskim princom Emanuelom. Sljedeći put će se vidjeti u Petrogradu tokom krunisanja Nikolaja II za cara Rusije.
Poslije susreta u Petrogradu - prema italijanskim istoričarima - Viktor Emanuel se povjerio majci Margariti ovim rječima. ”O Elena o nessuna” (“Ili Jelena ili nijedna”).
Uslijedila je vjeridba u Crnoj Gori. Šesnaestog avgusta 1896. italijanski princ je jahtom stigao u Bar, na putu za Cetinje gdje se odvijala ceremonija vjeridbe.
Scene, gotovo filmske, nastavljaju se u Italiji - već u Bariju u crkvi San Nikola gdje je obavljen ritual Jeleninog prelaska u katoličku vjeru, da bi u Rimu 11. novembra 1986. uz veliki publicitet, prvo sklopljen civilni brak u Kvirinalu, a zatim obavljeno i crkveno vjenčanje u crkvi Santa Maria degli Angeli.
Makar početni susreti italijanskog princa i crnogorske princeze imali “državne uplive”, sasvim je izvjesno da se njihova veza pretvorila u uspješan brak ljubavi i harmonije. Njihovo petoro djece (Jolanda, Mafalda, Umberto, Đovana i Marija) bili su dio njihove srećne zajednice, nasljednici koji su potvrdili planove o fizičkom i estetskom poboljšanju stare savojske dinastije.
Mesina, I svjetski rat, “kraljica bolničarka”
Jednomjesečno krstarenje grčkim vodama na jahti “Jela” prestonasljednika Viktora Emanuela i njegove supruge Jelene Savojske avgusta 1900. bilo je prekinuto viješću da je kralj Umberto I, otac Viktora, ubijen u atentatu u Breši.
Po onoj “kralj je mrtav, živio kralj”, već na jahti, napuštajući grčka ostrva i približavajući se italijanskim vodama Viktor i Jelena su postali kralj i kraljica Italije. I to će trajati skoro pola vijeka.
Među mnogim potvrdama Jelene kao smirene, skromne, požrtvovane, solidarne, ukratko narodne kraljice je i velika nesreća na Siciliji - razorni zemljotres u Mesini 1908. Italijanska kraljica se brzo našla u porušenoj Mesini. Danima je bila bolničarka među povrijeđenima, starajući se i oko evakuacije teže povrijeđenih. Mnoge dramatične scene su zabilježene u knjigama i udžbenicima istorije. Posebno je obrađivana jedna u kojoj je značajno mjesto imala kraljica Jelena.
Naime, u mediteranskim vodama nedaleko od Mesine tih dana su se nalazili ruski vojni brodovi. Na molbu da pomognu u evakuaciji nesrećnih ljudi, admiral je kazao da imaju preciznu rutu koju ne mogu mijenjati bez odobrenja ruskog ministarstva. Istoričari su zapisali da su tada i mornari vidijeli kraljicu Jelenu kako se penje na brod “Slavija”, obraćajući se na ruskom jeziku admiralu Livtinovu ovim rječima:
“Admirale, sa vama sada ne razgovara kraljica Italije ni princeza od Crne Gore. Obraća vam se jedna žena koja vas u ime čovječnosti zakljinje da prevezete odmah u Napulj ove nesrećne, teško povrijeđene osobe”. Kada se u Petrogradu saznalo za ovu scenu, a posebno za izgovorne riječi, brzo je odlučeno da krstarica “Slavija” i još jedan ratni brod u blizini odmah zaplove sa povrijeđenima prema Napulju.
Danas najveća bolnica u Napulju nosi ime “Regina Elena”. U Mesini je 1960, dakle u vrijeme italijanske republike, podignut veliki spomenik kraljici Jeleni.
Tokom Prvog svjetskog rata kralj Viktor i kraljica Jelena odlučuju da napuste prestižnu rezidenciju Kvirinale prelazeći u vilu Savoja gdje su ostali do kraja njihovog života u Rimu. Kvirinale je pretvoren u bolnicu, opet sa značajnom ulogom kraljice Jelene. Nakon ulaska Italije u rat, kralj Viktor Emanuel je 27. maja 1915. sa rimske stanice Termini pošao na front gdje će ostati do kraja rata. Njegova uloga u Prvom svjetskom ratu je velika, nije slučajno nazvan “kralj-vojnik”.
Fašizam, uloga kralja, pismo kraljice Jelene iz 1939.
Italijanski populistički pokret Benita Musolinija se vremenom pretvorio u fašističku diktaturu, koja će u ratnom savezništvu sa Hitlerom odvesti Italiju u veliku tragediju donoseći joj i veliku istorijsku hipoteku.
Poslanik u parlamentu B. Musolini, uz populističke pritiske “marša na Rim”, u kontekstu duboke i haotične krize u zemlji, postaje predsjednik vlade u oktobru 1922. Kralj je potpisao mandat, a na prvom zasjedanju parlamentarna većina je izglasala podršku njegovom programu. Iako se Viktoru Emanuelu III, ne bez razloga, prebacuje da se nije suprotstavio Musoliniju, treba imati u vidu i realne nadležnosti koje je sam kralj imao u sistemu ustavne monarhije.
Kraljica Jelena je 1939, dva mjeseca dana nakon napada Hitlerove Njemačke na Poljsku i objave rata Engleskoj i Francuskoj, svojim pismom pokrenula evropsku inicijativu za sprečavanje dolazećeg rata.
Podstaknuta pismima dviju princeza iz XVI vijeka kojim je zaustavljen tadašnji rat, kraljica Jelena je napisala pismo evropskim kraljicama u formi “La paix des Dames”. Musolini je zaustavio takvu inicijativu obrativši se pismom kraljici Jeleni i naglašavajući da “trenutne prilike ne preporučuju održavanje internacionalnog kongresa mira”.
Hapšenje Musolinija 1943. u kući Savoja
Ono što je izvjesno jeste da je hapšenje i zbacivanje Musolinija 26. jula 1943. godine organizovao kralj Viktor Emanuel III, a nakon izglasanog nepovjerenja Velikog fašističkog vijeća. Dolazeći kod kralja, “na audijenciju” Musolini nije znao da se priprema njegovo hapšenje. Kraljica Jelena je sa prozora gledala kako zapovjednik karabinjera u dvorištu njihove vile privodi Musolinija.
Mnoga istorijska svjedočanstva potvrđuju da je kraljica Jelena, uprkos neskrivenim antipatijama prema Musoliniju, tada zamjerila kralju što je operacija hapšenja izvedena u njihovoj kući, čime su prekršena pravila gostoprimstva. Objašnjenje u porodici Savoja tim povodom glasilo je: “Jelena je u mnogim stvarima ostala Crnogorka”. (“Elena di Savoia” Renato Barneschi)
Na jugu, izbjeglištvo u Egipat, Monpelje
Nakon septembra 1943. kralj i kraljica su na jugu zemlje, na teritoriji “Južnog kraljevstva” koje je faktički bilo pod američko-britanskog upravom. To je i početak pada monarhije, iako će se to formalno dogoditi u juna 1946. Abdikacija Viktora Emanuela III u maja 1946. bila je u korist sina Umberta koji će biti kralj samo jedan mjesec i otići u istoriju kao “majski kralj”. U tom periodu stiže vijest da je ćerka Mafalda tragično završila život u njemačkom logoru. Kralj i kraljica odlaze u izbjeglištvo, u Aleksandriju. Tamo, 24. oktobra 1946. kralj i kraljica u vili “Jela” (opet crnogorski deminutiv Jelene) stižu i da obelježe 50 godina braka.
Opet, i do kraja, nježne scene kraljevskog para, sada već u izbjeglištvu, koje dobrim dijelom provode u šetnjama i pecanju. Nakon smrti kralja Viktora Emanuela III 1947. kraljica Jelena odlazi za Francusku, u Monpelje.
Zabilježeno je i da je italijanska kraljica Jelena tokom tog putovanja na brodu rekla svojoj guvernanti: ”Kada budemo prolazli pored Italije, probudi me, hoću da vidim svijetla Sicilije.”
Cetinjanka, crnogorska princeza, italijanska kraljica, posljednje godine i dane provela je u dostojanstvenoj samoći u Monpeljeu, gdje je umrla i sahranjena 1952. godine.
Od prije nekoliko dana, Jelena počiva u zasluženom miru lijepog, savojskog Pijemonta.
Izvor: Vijesti
