Parafrazirajući naslov vestern filma treba odmah reći da ovaj naslov ipak opisuje ovdašnju svarnost i divljanje predstavnika paradržavne mašinerije upregnute za svoje interese, a po cijenu ruženja države koju, verbalno, upravo oni najviše vole.
Permanetno degradiranje javne scene ima svoje vrhunce tokom takozvanih izbornih kampanja kada grotesne družine prave ne samo sramne skandale već svojim postupcima direktno ulaze u zonu krivične odgovornosti. Isto društvo ohrabreno pravno-krivičnim nesankcionisanjima kako krivično involviranih pojedninaca tako i partija, nastavljaju besramne, prljave radnje, sve za šaku glasova.
Ova bijeda ponašanja uvlači cijelu zemlju u živo blato korupacije raznih boja, u ovom slučaju izborne korupcije. Akteri su osobe sa paradržavnih i državnih funkcija koje paralelno savladavaju evropsku retoriku u nadi da će njome lažno i trajno šminkati degradirajuću stvarnosti.
Sasvim je jasno da će bez sankcionisanja pojedinaca i partija koje eklatantno krše pravne i ustavne norme, da ne govrimo normama pristojnosti i javnog ukusa, ova u suštini primitivna družina - čija kriminalno skorojevićaka svojstva neće sakriti funkcije, poze i odijela u koje su uskočili – će nastaviti opsesivne ciljeve trajanja na vlasti kako bi ostvarili svoje profiterske težnje.
Ne misleći da partije treba da daju zadatke tužilačko-sudskim institucijama, dužni smo da javno upitamo:
- Da li će i poslednji skandali sa više nego materjalnim dokazima - kao što su telefnoska zapošljanja, čak u ime ministra prosvjete, u kampanji u Beranama, - ostati na nivou kako i sami akteri kažu „jeftinog uveseljavanja javnosti“ (koliko god i ta odbrana djelovala poražavajuće i tužno) ili će konačno dobiti svoj pravni epilog dostojan ozbiljne zemlje koja, pa makar i deklarativno, teži da postane pravna i evropska država.
Sknadal je utoliko veći što se radi o istoj stranci koja je presudom suda označena kao glavni akter jedne druge korupcionaške afere pod imenom „Ramada“.
I međunarodne adrese, u prvom redu Brisel kao sjedište EU i NATO, bi morale, makar i zbog svog kredibiliteta, da vide posljedice lakog odustajanja od zahtjeva za pravnim i političkim rješenjem afere „Snimak“ čiji su glavni akteri primarno njihovi partneri.
Sada je svakome jasno da je afera „Snimak“ bila ne samo „uspješna“ operacija izborne korupcije vladajuće stranke već je postala bazična doktrina za beskrajne izborne manipulacije ne samo DPS već i njihovih satelita sa novim nastavcima i pojavnim oblicima.
