Poslaničko pitanje koje će predsjednik DEMOS-a Miodrag Lekić postaviti premijeru Markoviću tokom premijerskog sata
Pretpostavljajući da ste saglasni, predsjedniče Markoviću, da gnusno, mafijaško, kukavičko ubistvo prije 15 godina bivšeg poslanika ove Skupštine i glavnog urednika opozicionog lista Duška Jovanovića, ostaje jedno od bitnih pitanja crnogorskog društva u više dimenzija – političkih , pravosudnih, moralnih - postavljam Vam pitanje koje ima četiri sastavna elementa:
Da li kao predsjednik vlade imate eventualno neko novo saznanje o ubistvu Duška Jovanovića koje, kao još neosvjetljeno u maloj Crnoj Gori, predstavlja trajnu bruku ove zemlje i naroda u njoj?
Da li javnu izjavu Mila Đukanovića datu 18.03.2013, dvije nedelje prije održavanja predsjedničkih izbora, na kojima sam učestvovao, „da je Duška Jovanovića ubio mentor Miodraga Lekića“ smatrate državničkim doprinosom istini ili je u pitanju bilo uličarsko klevetanje, bez i jednog dokaza, s ciljem da se preusmjeri vođenje istrage i utiče na ishod predsjedničkih izbora? (Na osnovu te i drugih izjava, jasno je da pod mentorom i organizatorom ubistva Duška Jovanovića, Đukanović ukazivao na Vojislava Koštunicu, nekada koalicionog partnera DPS-a, čovjeka kojeg sam više puta vidio na televiziji i jednom na međunarodnoj konferenciji.)
Da li smatrate da su nadležni pravosudni organi napravili
propust kada su tek poslije godinu i pet mjeseci uspijeli da utiču na Mila Đukanovića da najzad u tužilaštvu dokazima potvrdi izrečenu izjavu vrlo teških kvalifikacija, prethodno ne pokrećući njegovo hapšenje? (Sasvim očekivano Đukanović tužilaštvu nije pružio nijedan dokaz, prevodeći njegovu dvostruku klevetu u „političku izjavu“, što bi trebalo da znači da je 18.03.2018. “legitimno”
saopštio gnusnu neistinu.)
Da li smatrate opravdanim revolt demokratske javnosti ovih dana zbog postojanja dvostrukih standarda – konkretno kada su u pitanju predsjednik Milo Đukanović i poslanik Nebojša Medojević, a povodom materije inkriminisanih kleveta – što sve proizvodi širi utisak o
nepostojanju pravne principijelnosti i sigurnosti?
Imajući u vidu cijelinu i jasnoću pitanja opredijeljujem se za kraće obrazloženje:
I 15. godina poslije - ostaju teške sjenke nad počinjenim
ubistvom novinara koji se na svoj način, svakako hrabar, borio protiv kriminala i njegovih veza sa dijelovoma vlasti.
Kao što je poznato, list Duška Jovanovića je povrmeneo prenosio tekstove iz drugih novina, domaćih i inostranih, što se smatra legitimnim novinarskim postupkom. U tim tekstovima se pisalo o švercu cigareta u koji su bili uključene međunarodne kriminalne organizacije.
Kasnije je u Italiji došlo do procesuiranja ove međunarodne kriminalne saradnje, a među procesuiranim se našao i Milo Đukanović koji je preko italijanskog advokata svoju odbranu bazično zasnivao na
imunitetu visokog funkcionera crnogorske države. U međuvremnu je Duško Jovanović mučki ubijen.
Moje obraćanje premijeru Markoviću je motivisano potrebom da se zločin ne zaboravi, da se ulože napori da se on rasvjetli i da se demisitfikuju lažne verzije s ciljem udaljavanja od istine.
S tim u vezi se postavlja i pitanje tretmana javno neodgovornih, klevetničkih izjava koje se kasnije ne dokazuju od strane njihovih autora.
Pristalica sam sankcionisanja javnog klevetanja bez dokaza, čak s pretenzijom da je to legalan politički modus operandi.
Nije mi cilj da izučavam pojedinačne kilometraže u izgovaranju neistina i optuživanja bez dokaza, sve to sa teškom posledicom za društvo u kome se tako briše razlika između istine i neistine. Kada se tome doda selektivan odnos u pravnom sistemu, onda dolazimo do
ozbiljnog poremećaja koji u krajnjem vodi potpunoj degeneraciji društvenih vrijednosti, principa podijele vlasti i autonomnosti institucija.
Smatram da je stav premijera prema sadržajima iz pitanja koje sam pokrenuo od šireg značaja za javnost u Crnoj Gori, potencijalno i za dalje političke i pravne procese u zemlji, kao i moguci doprinos rješavanju trenutne duboke političke krize.
