2019 - borba za bolju prošlost ili bolju budućnost
Prošla godina je završena u znaku identitetskih bitaka i propagadnih predstava u novim kulisima sa starim i novim izvođačima. Rezultati su nove podijele, mržnje, manipulacije u zemlji inače dubokih nacionalnih i socijalnih rascijepa.
Svakom ozbiljnom je jasno da najnovije misije prevaspitavanja naroda i izazivanje emocija imaju za cilj skretanje pažnje sa postojanja neograničene vlasti, realnih, nagomilanih životnih problema i preciznih zadataka postavljenih u procesu evropskih integracija.
Zato se neminovno na početku nove godine postavljaju mnoga pitanja.
Da li će tema izgrađivanja temeljnih vrijednosti demokratije i odgovorne države na vrijednostima integrisane zajednice doći na dnevni red i biti ispred operacije ugrađivanja identiteta i političkih propagandi posebno na kontrolisanim medijima, od nedavno i na ponovo partijsko-autokratski osvojenom Javnom servisu.
Konkretno, da li će za početak Đukanović ostaviti makar na kratko umišljenu ulogu šefa katedre za crnogorsku istoriju sa koje u stilu dosljednog prosvetitelja narodu objašnjava prošlost pritom se grubo obračunavajući kako sa političkim neistomišljenicima tako i sa vlastitim dijametralno suprotnim stavovima koje je ranije, takođe agresivno, zastupao.
Najnovija afera u vezi sa javnim tvrdnjam nezakonitog finansiranja vladajuće stranke je samog Đukanovića zatekla u fazi njegovih javnih elaboracija o ulozi komita u crnogorskoj istoriji.
Sada se postavlja pitanje da li će predsjednik vladajuće partije udostojiti javnost makar izjave kojom bi objasnio - da li je njegova partija suprotno zakonu finansirana od jednog bankara koji to javno tvrdi i koji je, kao što je šire poznato, bio poslovni partner Đukanovića i njegove vlasti u više velikih i zajedničkih investicionih poduhvata.
Iako je uočljivo da režimski mediji prema upustvima svojih šefova iz vlasti zaobilaze najnoviju aferu „Kum“, evidentno je da prema elementarnim pravilim demokratije Đukanović je već bio dužan da se javno izjasni. Da sve objasni domaćoj javnost i međunarodnim adresama. Posebno Evropskoj Uniji koja, koja namjerava – a u to još pokušavamo vjerovati - da materiju iz poglavlja 23 i 24 tretira na ozbiljan način.
Ishod ovog pitanja kao i druga koja čekaju političke rasplete će ubrzo pokazati što nas čeka ove godine.
Da li će ova godina biti godina ozbiljnog pokušaja demokratskih reformi, odnosno bitka za bolju budućnost zemlje i građana.
Ili će kao u prošloj godini, to biti bitka za bolju prošlost sa primarno manipulatorskim, politički prizemnim ciljevima održavanja vlasti.
U tom drugom scenariju se odlažu ekonomske, institucionalne reforme, direktno sprečava dekriminalizacija crnogorskog društva i drugi zahtjevi u evropskim integracijama, dok će se nastaviti sve očiglednija dezintegracija zemlje po nacionalnim i socijalnim šavovima.
U svakom od navedenih scenarija neohodno je da se snage demokratske alternative udruženim, osmišljenim, kulturnim javnim dijelovanjem osnaže u borbi za izgrađivanje pristojne, moderne, evropske i na vrijednostima integrisane crnogorske države.
Miodrag Lekić, predsjednik DEMOS-a
