Ne zaboravimo da poslednji skandali koincidiraju sa teškim stanjem u privredi, velikim ekonomskim dramama običnih građana uz duboka socijalna raslojavanja
MONITOR: Kako vidite razvoj afere Koverta, šta ona pokazuje i gdje po Vama njeni efekti vode?
LEKIĆ: Iako se već dugo zna za mafijaški zagrljaj dijela vrha vlasti i kriminala, najnoviji korupcionaški skandali, ovoga puta sa nesumnjivim dokazima, i uz pomoć izjava samog, vidljivo otuđenog od stvarnosti Đukanovića, predstavljaju valjda kulminaciju potpune agonije zemlje. Sistem puca iznutra. I to po svim šavovima.
Ne zaboravimo da poslednji skandali koincidiraju sa teškim stanjem u privredi, velikim ekonomskim dramama običnih građana uz duboka socijalna raslojavanja. Uz takođe vidljivu vrijednosnu dezintegraciju društva u kojem sve više postoje paraleleni, zapravo odvojeni duhovno-nacionalni svjetovi. Sve to sa daljim posljedicama.
Iako su mnogi znali ili naslućivali što se sve krije iza opojnih visina političko-klijentelističkog vrha, poslednje scene iz afere Koverat i Atlas su ofirale trulež društva što je sigurno izazvalo ogromno i trajnije ogorčenje građana.
MONITOR: Mislite da će, nakon otkrića u ovoj aferi, tenzija i nezadovoljstvo građana potrajati duže?
LEKIĆ: Vjerujem da neće uspjeti ovaj brutalan pokušaj mentalne torture koju vlast pokušava svojim propagandnim tehnikama. Mislim na posljednje, ipak vidljivo panične, operacije vrha vlasti, posebno dijela oko Đukanovića, s ciljem da se svakodnevnim, bestidnim obmanjivanjem javnosti preko mobilisanih novinara i druge političke posluge – korupcinaška stvarnost predstavi kao normalnost života u ovoj zemlji.
Ipak, dubina krize ukazuje da se nastalo stanje može vidjeti i kao poraz ukupnog društva. Zato zaustavljanje daljeg pada zemlje bi trebalo da se odvija uz šira i precizna angažovanja najvažnijih faktora društava. Mislim primarno na četiri, koji bi mogli determinisati dalje procese u širem interesu.
MONITOR: Koji bi to bili faktori?
LEKIĆ: Društveni i politički subjekti, od partija do građanskih asocijacija. Institucije koje bi, makar neke od njih, i uprkos svemu, pokušale da izbore svoju autonomnost ili u ovoj fazi, izbore relativnu autonomnost.
Evropska unija i njen potencijalni uticaj na bazi ugovornog odnosa o evropskoj integraciji Crne Gore.
Konačno građani koji, kako voljom na izborima tako i kroz legitimne forme demokratskog pritiska ostaju važan, korektivni faktor za uzurpatore vlasti, kriminalne grupe, nacionaliste, demagoge, primarno u strukturama vlasti, ali i u cijelom društvu.
Povratak ljudskog dostojanstva građana bi bila prava, dakle suštinska pobjeda nad ovim sistemom koji je još jednom u ovoj aferi pokazao svoje istinito lice.
MONITOR: Mislite da je spoj, sinergija ovih elemenata moguć u našim uslovima?
LEKIĆ: U sredinama nešto konsolidovanije demokratije to bi bio logičan i ostvarljiv put. Kod nas je teže, ali ne i nemoguće. Aktuelni događaji ukazuju da se crnogorsko društvo nalazi na ipak značajnoj raskrsnici. Zato je i odgovornost svih nešto veća. Govorim o poželjnoj širini dijelovanja, u interesu zemlje, kako bi se došlo do suštinskih promjena, koje bi se izvele bez ekstremnosti, haosa, iracionalnosti. A koje bi omogući i da se državni brod u nevremenu otuđene, skorojevićke elite, nekompetentnosti, korupcije, kriminala, polako ali sigurno odvede u luku demokratskih, civilizovanih pravila koja bi važila za sve.
U protivnom, sve subjekte čekaju pojedinačni ispiti, odluke, odgovornost. To je, takođe, mogući put. Čini mi se, nešto teži.
MONITOR: Afera prvenstveno drma samu vladajuću strukturu. Može li se očekivati rascjep u DPS-u?
LEKIĆ: Uočavam da je u reagovanjima prisutna pometnja, moguće i strah. Mnogi su bili u vezi sa Kneževićem. U svakom slučaju mnogo je više anonimnih saopštenja stranke nego izjava sa imenom i prezimenom.
Vladajuća struktura, kako DPS, tako i sve partije koje čine koalicionu vlast u zemlji moraju da se jasno izjasne: da li je za njih živo blato korupcije i kriminala realnost i perspektiva zemlje ili hoće da uz suočavanje sa teškom stvarnošću pokrenu sankcionisanje odgovornih među kojima očigledno ima i onih teško oboljelih od pohlepe.
Vrijeme će vrlo brzo pokazati da li će Đukanović zadržati autokratsko, monolitno upravljanje partijom. U tom slučaju vlast bi uz doktrinu ,,može nam se sve" nastojala da nastavi po starom. Druga mogućnost je da neko pokuša, iz različitih motiva, da poslije neophodnog čišćenja u stranci i političkog zaokreta učestvuje u nekom širem društvenom konsenzusu, makar oko izbornih pravila.
MONITOR: Kako bi trebalo da reaguje međunarodna zajednica? Mislite da do sada Brisel adekvatno raguje na ovu aferu?
LEKIĆ: Lično sam pristalica evropskog puta i integracija kao crnogorskog spoljno-političkog prioriteta. To ne znači da, kao i drugi, ne vidim slabosti u tom procesu.
Očigledno je da u uslovima evropskog tolerisanja, pa i partnerstva sa subjektima kriminala i korupcije u zemlji, kod građana postoji zbunjenost, pa i sumnja da li su i Evropskoj uniji ipak najbitiniji njihovi interesni ciljevi. Makar ti ciljevi u ovom trenutku bili prilično nejasni. Dakle, da su interesi primarniji od vrijednosti koje bi ostale kao neka vrsta verbalne pedagogije o demokratiji o čemu smo se zaista naslušali i sve razumjeli. Sve to u uslovima nepromijenjenog stanja, pa i nazadovanja u crnogorskom društvu.
Ono što je zabrinjavajuće, pa i za sam Brisel, jeste da u kontekstu očigledne autokratije i kriminalizacije crnogorskog društva, ovdašnja zvanična propaganda sve to negira pozivajući se na navodno priznati lidereski status Crne Gore u evropskim integracijama.
Ako se ovako neozbiljno nastavi, naša zemlja, dakle lider evropskih integracija će se sasvim izvjesno i potpuno zaglaviti u blatu korupcije i kriminala, u tom izgleda kanceroznom poroku dobrog dijela crnogorske vlasti. Onda ne treba isključiti da bi finalni apsurd ovog partnerstva mogla biti Đukanovićeva odluka da Crna Gora primijeni Evropskoj uniji neki oblik klauzule o balansu.
MONITOR: Umjesto obratno?
LEKIĆ: Evropski funkcioneri su prvi pomenuli i najavili taj mehanizam. I to prije ovih poslednjih skandala korupcionaško-mafijaškog karaktera.
U demokratskoj javnosti su se već čula pitanja tipa- što ovdje treba da se dogodi da bi se iz EU saopštilo upozorenje o primjeni te klauzule. I to kao oblik pomoći Crnoj Gori na njenom evropskom putu. U vrijednosnom i tehničkom smislu.
MONITOR: Poslanik DPS Andrija Nikolić i slovenački ambasador, Mitja Močnik, prekinuli su sjednicu Odbora za međunarodne odnose u trenutku kada je rumunski ambasador Ferdinand Nađi namjeravao da pročita stav EU povodom aktuelnih afera u Crnoj Gori. Već ste o tome izvijestili javnost. Šta Vama to govori?
LEKIĆ: Sjednica je bila, kako smo sa nešto kasnije saznali, posvećena planiranju neke međunarodne konferencije u Podgorici. Ipak, nekoliko učesnika je, istina kratko, komentarisalo proces evropskih integracija.
Iako sam svojim intervencijama možda dobio tretman remetilačkog faktora na toj sjednici, moram da preciziram da sam samo remetio, i to svjesno, intoriniranu atmosferu " jedne uspješne evropske priče", dakle u trenutku kada se u zemlji poslednjim aferama osjeća i širi zadah truleži od raspadanja svih vrijednosti.
Dakle, uz uvažavanje mnogih specifičnosti u dijelovanju diplomata, u smislu opreznosti, čekanja instrukcija, uz moje vrlo precizne rečenice da se od evropskih diplomata ne očekuje da za nekog navijaju na domaćoj političkoj sceni, što se naravno odnosi i na opoziciju, zamolio sam, i to, mislim u uljudnoj formi, da razmjenimo mišljenja i o značenjima poslednje afere.
Da, bilo je iznenađujuće, da se nakon predloga rumunskog ambasadora, čija zemlja predsjedava u EU, da pročita poslednji stav EU u vezi sa događajima ovdje, a što je moglo biti i dovoljno - to ne dozvoli, čak i naglim završetkom sjednice.
Svako je odgovoran za lične poteze, za moguće političke i diplomatske gafove, kao i za planove i prioritete u obavljanju svojih uloga i misija.
MONITOR: Opozicija, kao i obično, nije najsložnija i najorganizovanija. Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Opozicija je svakako na novom ispitu. Hvaljenje ili samo-hvaljenje opozicije je jednako pogrešno kao proglašavanje opozicije za dežurnog krivca.
Politički i ideološki heterogena, opozicija je ipak na zajedničkom zadatku. Posebno u ovom trenutku. Mislim da opozicija treba da izbjegne nekoliko latentnih opasnosti. Da zbog razlika, parcijalnih interesa i stranačkih kalkulacija ne dopusti prekid međusobnog dijaloga. Da se ne zaboravi da je uz tolerantno međusobno uvažavanje, pa i razlika, neophodno i izgrađivanja javne kompetentnost, ozbiljnosti, ugleda.
Politički kulturno lice opozicije u jedinstvu i u razlikama je vrlo poželjno, zapravo neophodno.
Dakle, nastala situacija u zemlji zahtijeva ozbiljan pokušaj novog povezivanja opozicije i izlaska iz stanja neke vrste ,,zamrznutog konflikta".
Bio sam – priznajem- jedan od onih koji nije htio, bar ne rado, da ide na sastanke u kojima nije bilo iskrene motivacije uz lakoću srdačnosti nakon prethodno takođe lako izrečenih javno neozbiljnih, nepristojnih i neargumentovanih kleveta.
U ovom specifičnom trenutku, smatram, treba pokušati saradnju, s težnjom ka formulisanju osmišljene strategije.
MONITOR: Šta bi trebao po Vama da bude odgovor opozicije sada, i društva?
LEKIĆ: Zajedničko djelovanje u mogućoj mjeri, sa otvorenošću prema drugim subjektima društva. Smatram da opozicioni odgovori u ovom trenutku treba da bude i institucionalni i vaninstitucionalni. U parlamentu i van parlamenta, dakle, i na protestima, na tribinama, i u drugim formama dijelovanja.
Demos, ozbiljna, umjerena stranka van polititičkih i nacionalnih krajnosti , stranka koja neće povlađivati i prilagođavati se populističkim zahitjevima - će aktivno učesvovati u različitim oblicima dijelovanja, otvorena za saradnju sa drugim ozbiljim političkim i građanskim subjektima.
MONITOR: Mogu li građanski protesti organizovani protekle sedmice biti željeni odgovor?
LEKIĆ: Vjerujem da mogu. Mislim da u ovom trenutku treba ići na širinu dijelovanja svih zainteresovanih subjekata i u formama različitim, ako je neophodno. Da bi se u nekoj sledećoj fazi ozbiljnom kordinacijom sve povezalo zajedničkim nastupom.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
