Zbog same javnosti konstatujujemo da predsjednik Odbora za međunarodne odnose, ostaje pri konceptu Potemkin konferencije, dakle još jedne skupe partijske priredbe sa međunarodnim oblandama
Ostavljamo javnosti da ocijeni odgovor Andrije Nikolića, pa i one dijelove uličarskog formata, što ga isključuje kao dostojnog sagovornika u javnom životu.
Zbog same javnosti konstatujujemo da predsjednik Odbora za međunarodne odnose, ostaje pri konceptu Potemkin konferencije, dakle još jedne skupe partijske priredbe sa međunarodnim oblandama.
Ostaje, dakle, program po kojem su isključeni opozcioni poslanici iz Odbora, a eventualno mogli da se jave za riječ kada uvodničarska elita - na čelu sa Đukanovićem, Markovićem, Brajovićem, Darmanovićem desetak gostiju iz regiona - neuzemiravani drugačijim mišljenjem mogli da demokratski ode sa konfernecije.
Predlog predsjednika Demosa – i to se jasno vidi u njegovom javnom obraćanju - je dobronamjerna inicijativa da se izbjegne bruka jednoglasja, neka vrsta imitacije sjevernokorjeskog parlamneta, a da se omogući opozicionom poslaniku, članu Odbora za međunarodne odnose, da se zajedno sa uvodničarima, Nikolićevim šefovima, obrati auditorijumu. Pritom pokrećući i temu korupcije, koruptivnih partija i korumpiranih lidera kao elemenata koja determinišu evropske integracije zemalja Zapadnog Balkana što se sve sasvim uklapa u temu ukupne konferencije. U tom dijelu, posalnik i predsjednik Demosa bi imao i osvrt na aktuelnu i bljutavu aferu “Koverat”.
Očito skandalizovan da neko, i to još u parlamentu, hoće da dijalogom pred javnošću i gostima uznemirava Mila Đukanovića koji priznaje samo monolog kao demokratsku praksu, Andrija Nikolić je javno potvrdio svoju vokaciju apologete koju je prije toga temeljno trenirao i usavršavao u tv studijama na partijskom Javnom servisu.
Uostalom o kakvom se profilu radi jasno je i podsjećanjem da je nedavno Nikolić i aktivno sprovodio, pa i glasajući, brutalnu, bestidnu autokratsku operaciju nezakonitog razrješenja članova Savjeta javnog servisa Nikolu Vukčevića i Gorana Đurovića, kao i Vanje Ćalović članice iz Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije.
Ono što Nikolića razlikuje od drugih dežurnih partijskih propagandista i imitatora svog glavnog šefa – i u tu se ogleda tragikomičnost slučaja – jeste njegova ambicija da u isti mah bude uzurpator parlamenta i funkcioner šireg međunarodnog zamaha.
Ukratko, činjenice su jasne i građani mogu da zaključe o novoj propagandnoj predstavi u Skupštini čije će troškove iz budzeta snositi upravo sami građani. Bez sumnje “konferencija” u režiji Andrije Nikolića predstavlja dopunski poziv građanima na proteste u subotu.
