Iako su mjere koje je donijelo Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti uvedene relativno pravovremeno, postoje poslodavaci koji ih ne poštuju.
Oni uspijevaju da pronađu procjepe i pukotine u donešenim mjerama i naredbama, time dovodeći u opasnost svoje zaposlene, njihove porodice i sve bliske osobe.
Posebnu zabrinutost s pravom, imaju zaposleni u građevinskom sektoru. Pogotovo zaposleni kod par građevinskih ,,imperijalista’’. Iako su nove mjere donijele određeni preokret u načinu funkcionisanja, ovdje to nije slučaj. Jedina izmjena je prisustvo panike. I straha.
Strah od moguće zaraze (uslovljen nepoštovanjem razmaka između zaposlenih, nedostatka maski i rukavica, odbijanja predloga o uvođenju dežurstva, upućivanja na rad od kuće-važi za poslove gdje je to moguće) je na drugom mjestu u odnosu na strah od otkaza, pa radnici iz građevinskog sektora ćute.
Iako je donešena odluka da nema obustave radova na kapitalnim građevisnkim projektima, tražimo da NKT uvede kontrolu rada poslodavaca.
Jasno je da će nakon ove zdravstvene krize nastupiti i ekonomska kriza, ali u ovom vremenu moramo svi nalaziti način da preživimo zajedno. Stoga, valjalo bi izbjeći kapitalistički aksiom- Novac prije ljudskih života.
Sve firme koje su uspješno poslovale, izaći će iz ove krize, uz gubitke, ali na nogama. A za radnike koji daju otkaz (da bi bili izolovani) ili dobiju otkaz (usled neposlušnosti pretpostavljenima) ovo je izgubljena bitka koja ih vodi pravo u siromaštvo. Isto tako, zaraženi koji je preminuo nakon komplikacija uzrokovanih COVID-19, za njega i njegove najbliže to je gubitak od 100%, a za statističke grafikone broj, na nivou greške.
Ovom prilikom Demos se obraća NKT-u za sa predlogom da se uvede besplatna telefonska linija gdje bi građani i zaposleni iz bilo koje djelatnosti ( a svi znamo da je u ovom slučaju građevina na prvom mjestu) mogli anonimno da prijave sve nepravilnosti koje bi eventualno ugrozile njihovo zdravlje. A pošto bi bilo anonimno, nadamo se da bi sačuvali i poslove.
