Praznik rada obilježava se 1. maja u znak sjećanja na pobunu radnika u Čikagu 1886. godine, koji su štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vrijeme.Radnici u Crnoj Gori sve manje imaju razloga da 1. maj slave, jer se njihova prava jednako gaze kako prije 20 godina, tako i danas.
Prava radnika radnika ne podrazumijevaju samo zaradu, već i odnos poslodavca prema radniku, pravo na slobodan dan, godišnji odmor, bonuse i mnoge druge benefite koji sleduju zaposlene. Većinu ovih benefita koji su u razvijenim državama obavezni zaposleni u Crnoj Gori nažalost nemaju. Gašenjem velikih privrednih sistema sindikalno organizovanje i borba za radnička prava su značajno oslabili, o čemu najbolje govori činjenica da minimalni lični dohodak (koji iznosi 222 eura) pokriva tek oko trećine potrošačke korpe za prosječnu porodicu. Poseban skandal predstavlja stambena politika Vlade, koja je svoje zaposlene čašćavala kreditima o kojima običan građanin u Crnoj Gori može samo da sanja.
I dok se u razvijenim društvima iz razloga produktivnosti radnika radna sedmica skraćuje, u Crnoj Gori se ćuti na činjenicu da su naši poslodavci prekovremeni rad od izuzetka pretvorili u u obavezu, posebno u sektoru trgovine i usluga. Tako da većina zaposlenih radi 50 i više sati nedeljno, za istu zaradu.
Mi u Demosu nastavljamo borbu za prava radnika i njihov veći životni standard, podržavajući napore za obavezan slobodan dan u nedjelji i u danima praznika, kako bi svi zaposleni koji rade u djelatnostima gdje priroda posla i organizacija rada to ne zahtijeva, ostvarili ovo pravo. U nadi da ćemo se zajedno izboriti za prava koja će omogućiti bolji i dostojanstveniji život zaposlenih u Crnoj Gori, svim radnicima čestitamo Međunarodni praznik rada.
