fbpx

Čekajući Godoa stiže Hanibal

Čekajući Godoa stiže Hanibal

Pored svijesti o suštini društvene misije, potencijalno istorijske, komponente nove vlasti moraju imati saznanje da smo svi ipak u istoj barci

Umjesto da se smanji čekanje Završnog računa tridesetogodišnje vlasti i pokrene očekivani točak istorije ka izgrađivanju demokratske, pravne, javno odgovorne države - sadašnji momenat tranzicionog perioda podsjeća malo i na literarnog Godoa. Sa svim neliterarnim posljedicama.

Uz potrebno razumijevanje za teškoće u neophodnom harmonizovanju različitih ideološko-interesnih komponenti nove vlasti, koje su uostalom slika različite Crne Gore, potrebno je ukazati, pa i upozoriti, na sve posljedice aktuelnog procesa. I opasnosti leta u mjestu. A tada bi Hanibal - čitaj, restauracija autokratskog, javno neodgovornog i korupcionaškog sistema - bio ante portas.

Da bi proces dobio kvalitetan, osmišljeni obrt i bržu dinamiku, sve ono što građani s razlogom očekuju, neophodno je da mandatar sa ekipama oko sebe kao i komponente potencijalno nove izvršne vlasti, kritički sumiraju dosadašnji učinak.

Prvi - da preispita metod i javno djelovanje u proteklom periodu. Ono što je bilo uspješno, a takođe i ono moguće nespretno i pogrešno. Sve to uz saznanje da vođenje vlade nije liturgija u crkvi, uz respekt za taj čin. Vlada je mnogo manje duhovna i mnogo više ovozemaljska, pragmatična, stručna. Svakako, i sa autoritetom određenog nivoa političke, kulturne i istorijske svijesti.

Drugi - da budu svjesni da dobijeni mandat građana za određene promjene u društvu, koje dobrim dijelom i srećom koincidiraju za zahtjevima Evropske unije, nije dioničarsko-trgovačko društvo već zajednički tim sastavljen prema preciznim političkim i stručnim kriterijumima. Da formiranje vlade nije izborni štab.

 

Takođe potrebna je zajednička jasna svijest da suština demokratskih promjena nije svrgavanje prethodne vlasti, već ostvarivanje duboke društvene transformacije. Preciznije, smjena vlasti je samo uslov za kvalitativne društvene promjene.

Pored svijesti o suštini društvene misije, potencijalno istorijske, komponente nove vlasti moraju imati saznanje da smo svi ipak u istoj barci. Da oni koji je zaljuljaju, eventualno prevrnu, takođe suicidno tonu.

U tom slučaju, umjesto očekivaine reformske, dobili bismo dinamike drugog tipa, pa i onu haotičnog karaktera. Sa još jačim pozivom za povratak „izgubljenog raja“. Da, raja „Snimka“, „Koverte“ i mnogih drugih korupcionaško-autokratskih operacija zbog kojih su građani tražili drugu vlast. Sposobnu da se na ozbiljan način formira i djeluje prema normama kompetenetnosti, javne pristojnosti i isključivo u interesu opšteg dobra.

Primjetno je i da se teškoće oko sastavljanja vlade, zapravo problemi aktuelnog funkcionisanja crnogorskog političkog pluralizma, odvijaju u uslovima još uvijek nedovoljno jake snage građanskog udruživanja. Njen sastavni dio je prilično neizgrađena odgovornost za javnu riječ u zemlji sistematskog ubijanja javnog, kulturnog dijaloga.

Međutim, čitav aktuelni proces sa centralnom temom teškog porađanja nove vlade, još uvijek je bolji, preciznije manje loš, od funkcionisanja odlazećeg sistema u kojem jedan čovjek upravlja političkim figurama, institucijama i onako vidljivo otuđen od realnosti - jedini zna što je najbolje za narod.

Aktuelnu porođajnu fazu konstituisanja i početka rada nove vlade treba sagledavati i kao test demokratskog iskoraka naše zemlje. Kriterijum istine biće krajnji rezultat.

„Što da se radi“? Čitanje Černiševskog, autora tog klasičnog djela pod istim naslovom, nam neće pomoći.

Može pomoći racionalnost i kultura. Obje su već dugo u recesiji. Pred jakim naletima nacionalnih, ideoloških i propagandih manipulacija.

Ipak, restauracija ancien regime, makar bila latentna, teško je moguća. Izbori 30. avgusta su pokazali da građani više ne pristaju na trajanje cinične kombinacije - apatične javnosti i autoritarne vlasti. Vjerujemo da se godina građanskog buđenja nastavlja u Crnoj Gori.

I to je najbolja garancija za normalan nastavak društvenih procesa. U takvim uslovima, kriza ove ili one vlade, njihov potencijalni pad, ima sekundaran značaj.

Ono što ne smije trajati jeste gubljene vremena u tranzicionim fazama. Drama ekonomije u prezaduženoj, gotovo bankrotiranoj zemlji, teško i zato urgentno stanje u pravosuđu - a na jedno i drugo primarno ukazuju iz Evropske unije - sve to u uslovima pandemije, zahtijevaju hitno konstituisanje vlade i početak njenog djelovanja.

To je jedini put. Put građenja državne zgrade na čvrstim, primarno demokratsko-pravnim temeljima. Put jasnih vrijednosnih kategorija i vizije Crne Gore, kompetenentih inicijativa i sposobnosti da sa one realizuju.

Građani prate put i putnike.

U vrijeme tražene odgovornosti za vođenje državnih poslova.

U protivnom, Hanibal. U ovdašnjim verzijma, a istorija to potvrđuje - hanibali mogu biti teži od onog iz Kartagine.

 

Miodrag Lekić predsjednik DEMOS-a