Vlada će nastaviti da pliva slobodnim stilom sve dok ne shvati ozbiljno da nju neko s pravom kontroliše.
Pored ozbiljnog javnog mnjenja koje je kod nas u sjenci propagandno botovskog djelovanja, parlament ostaje legitimni, i to ustavnom ulogom, kontrolor vlade. Parlamentarna većina – a to se nalazi na prvim stranicama udžbenika o demokratskim sistemima – ima najveću odgovornost u političkom sistemu.
Ovdje i sada, u poremećenom institucionalnom i političkom stanju, to nije slučaj. I tu se suštinski generiše kriza sa mnogo pojavnih oblika.
Nova dionica plivanja slobodnim stilom, odnosno odluka vlade da se formira državno preduzeće na teret budžetskih sredstava koje će kontrolisati državna preduzeća u maloj Crnoj Gori zahtjeva solidnija objašnjena i šire verifikacije.
Kako to povezati sa centralnim predizbornim najavama, ujedno i zahtjevima Evropske unije za smanjenjem ogromnog broja zaposlenih u državnoj upravi na račun budžeta.
Kako taj imperativ povezati sa stvaranjem nove birokratije i novim konsultantskim ugovorima sa opet proglašenim ekspertima čime se izgleda prevazilazi voluntarističko trošenje zaduženog novca od strane prethodne vlasti.
Pri ovako poremećenom stanju stvari - a zalažući se za odgovornost i ozbiljnost u vođenju državnih poslova - meni kao poslaniku ostaje jedina političko institucinalna kopča da se obratimo potpredsjedniku Abazoviću za njegov stav povodom najnovijeg eksperimenta. To se očekuje iz prostog razloga što Abazović, pored nesumnjivog političkog obrazovanja i zaslužene javne afirmacije jedini u vladi ima političku odgovornost za njene rezultate.
Ako slučajno slobodni stil eksperimenata dovede do slobodnog pada ekonomije – a ostaje nada da neće – Abazović i svi oni koji podržavaju nekontrolisanu vladu će imati primarnu političku odgovornost za njene bilanse. I obratno. To je valjda i svima jasno.
Za očekivati je da će potpredsjednik Abazović saopštiti svoj stav povodom ove krupne odluke koju je javno, valjda plivajuću prsno, osporio ministar Bojanić. I da se neće ponoviti nepotrebna enigma slična onoj da li je imao ili ne uvid u vladin tekst Temljnog ugovora.
Saopšteni javni stav će biti neki, istina utješni, oblik odgovornog javnog funkcionisanja dijela nove vlasti.
A građanima, ako već ne mogu da vide rezultate u izgrađivanju novog vrijednosno-funkcionalnog sistema, će biti ipak značajno za razumjevanje ovog aktuelnog pitanja.
