Nema kvalitativnog zaokreta jednogodišnje vlasti ka potrebnoj javnoj ozbiljnosti i odgovornosti bez sagledavanja rezultata dosadašnjeg rada.
Pritom u tom objektivnom presjeku stanja treba dobro znati raspoloženje građana gdje nije teško prepoznati i rast nezadovoljstva.
Nije utijeha ili alibi za novu vlast da se još ne konstituše ozbiljna i kredibilna opozicja, već da je stara, endemski korupcionaška garda centar opozicije. Pritom taj bezidejni đukanovićevski centar je i dalje u permanentnom i tragikomičnom lovu na neprijatelje države.
S druge strane sadašnja vlast treba da zna da ako ispusti ovu šansu ozbiljnog zaokreta treće prilike neće biti.
Započeti postupak promjena u sistemu funkcionisanja vlasti koji su inicirali DF i Demokrate ne bi trebalo svoditi na tehničke aspekte pokrivene stavom o broju ministarstava i terminima rekonstrukcije vlade.
Još manje zadržati fokus na parcijalnim interesima umjesto građenja povjerenja svih komponenti pobjedničke koalicije sa precizno utvrđenim metodom rada. Kako u funkcionisanju same parlamentarne većine tako i u kontrolnom sistemu uticaja parlamenta na vladu i njenu politiku.
Ovaj suštinski cilj se postiže jedino ozbiljnim radom u interesu građana i odrađenom državnom zrelošću političkih aktera .
DEMOS je prije godinu dana podlegao atmosferi žurbe da se formira vlada koja bi brzo krenula u reforme, i zato prihvatio neadekvatan metod i mjesta gdje se o tome kombinovalo i odlučivalo.
Ovoga puta se DEMOS-u to neće desiti. Naime, poštujući brojeve poslanika, dajući većima pravo na političku inicijativu DEMOS će prije svog glasa o daljim promjenama tražiti poštovanje kriterijuma kompetentnosti, političke zrelosti, javne korektnosti, autoriteta javne riječi.
Drugim riječima nećemo dozvoliti još jednu godinu vježbanja državne politike i metoda rada vlade, premijera i većine koja je pobjedila na izborima prošle godine.
Zato predlažemo da nakon pokrenute i potencijalno korisne inicijative Demokrata i DF, a umjesto dalje ogromne količine propagandno - medijskog produciranja određenih aktera, se što prije sastane parlamentarna većina i krene u kvalitativno novi dijalog.
Sastavni dio tog dijaloga, umjesto neozbiljnih medijskih licitiranja i navodnih ponuda, treba da bude zajedničko definisanje ozbiljnog predloga manjinama za učešće u vlasti. Nakon takvog javnog predloga partije manjinskih naroda bi takođe javno i precizno odgovorili i preuzeli odgovornost za njihove odluke.
Još uvjek mislim da je takav dijalog u parlamentarnoj većini ne samo moguć već da bi doveo do šireg rezultata za građane i stabilnost zemlje.
