Ovoga puta pitanja se ne odnose na vođenje crnogorske
spoljne političke, već na metod javnog dijelovanja i njene
kadrove bez uporedne prakse
Iako pojavljivanje ambasadora Vlahovića u punktovima crnogorske propagnade, sve dok mu traje mandat u Vatikanu, proizvode tragikomične efekte, ipak širina fenomena zahtijeva i neke javne odgovore crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova.
Ovoga puta pitanja se ne odnose na vođenje crnogorske spoljne političke, već na metod javnog dijelovanja i njene kadrove bez uporedne prakse.
U poslednjem javljanju u režimskom listu “Pobjeda” koje su prenijeli kontrolisani portali službi oko vlasti, Vlahović iz Vatikana se ne bavi samo diskusijama crnogorskih poslanika na poslednjem zasjedanju Skupštine, već tom prilikom pored ciljanih budalaština u specifičnom psiho-opsesivnm stanju bestidno kleveće saopštavajući i huljske laži. To je inače onaj lako prepoznatljiv nivo propagandno-policijsko-mafijaško- novinarskih službi oko Đukanovića, koje u dužem periodu, a povremeno kadrovski osviježeni, se ne ustručavaju da, po cijenu trajnije mizerije u svojim sluganskim zadacima, optužuju i bezočno lažu, pritom se još samoprokalmujući i kao čuvari crnogorske tradicije.
U ovoj trgikomičnoj situaciji posebno mjesto ima ministar inostranih poslova Srđan Darmanović.
Naime, polazeći od činjenice da se političke ideje nadmeću u parlamentu, ministar Darmanović bi trebalo da odgovori javnosti da li je odlučio da u parlamentu statira i stoički ćuti, da bi ga u raspravama sa poslanicima zamjenio Vlahović iz Vatikana. Ili Darmanović smatra da nije odgovoran i zainteresovan za kompromitovnje ministarstva na čijem je čelu, skandalom u kojem diplomata u Vatikanu, sa distance bezočnim lažima kleveće poslanike, čak saopštavajući nekom autoterapijskom pokušaju opsesivne želje za nekakvim duelima.
Drugi momenat koji ovaj skandal čini idikativnim i bljutavim se ogleda u činjenici da je ambasador u Vatikanu, pored spisiteljsta u režimskom medijskom prostoru, osoba koja je još uvjek dominantno aktuelna u crnogorskim crnim hronikama povodom finansijskih malverzacija kojima se bave i nadležni organi.
Dok tragikomičnog Vlahovića treba ostaviti finansijskim policijama, njegovim psihičkim stanjima i umišljenostima, propagandnim potrebama režima, sada i povodom novog talasa dokaza o državno mafijaškim radnjama - ministar inostranih poslova Darmanović je dužan da obavjesti javnost o sledećem.
Da li M.Vlahović ambasador u Vatikanu huljski laže i kleveće u “Pobjedi” po kritičarima režima i poslanicima na osnovu zadatka svog ministra ili nekog drugog.
I da li zauzet državnim poslovima ministar Darmanović ne primjećuje da ovakvom praksom iz njegovog ministarstva se upravo degradira slika ozbiljnosti same države.
