Iz izlaganja Miodraga Lekića predsjednika DEMOSA
na tribini građanskog dijaloga u Nikšiću
“ Crnogorska kultura nakon trinaest godina nezavisnosti”
Uz rijetke izuzetake situaciju u kulturu dominantno karakterišu provincijalni kulturni programi i parazitske rente koje idu pojedincima i klanovima kao kompeznacija za njihovu dvorsku propagandu.
Građenju kulta ličnosti autoritarnog vladara ne doprinose samo bezlični saradnici već isprazne osobe iz kulture čiji se suficit lojalnosti prema vlasti i manjak javne pristojnosti ispoljavaju viškom ljubavi prema državi.
Treba li podsjećati da je kritička svijest društvena i građanska obaveza, posebno autentičnih intelektualaca i kulturnih poslenika. Kritika, posebno ona umjetnička, treba da nas uznemirava, pokreće na pravu misao i akciju.
Ovdje je pobjedila kultura koverte, bukvalno i metaforički, kao jedna od glavnih pokretakčkih snaga u mnogim segmentima crnogorskog društva, pa i u kulturi.
U takvoj situaciji i granice ukusa se pomjeraju sve niže i niže, čime se dodatno otvara prostor za nastavak nekažnjenog otimanja i prostačkih pohlepa.
U toku je i nastavak cinične politike vladanja na podjelama, posebno onim identitetsko-duhovno-etničog karaktera.
Zemlja je bez kulturne politike koja bi imala za cilj vrijednosnu i duhovnu integraciju crnogorskog društva, uz poštovanja svih specifičnosti. Zato je u Crnoj Gori na sceni proces zatvaranje etničkih zajednica u sebe.
Tako se u maloj Crnoj Gori stvaraju paraleleni etničko - duhovni svijetovi čije se elite, ovjereni čuvari identiteta, šepure, navodno tumače istoriju a zloupotrebljavajući je, pregovaraju, ostvaruju svoje partikularne interese. Od kadrovskih do strateških interesa.
Računi za ove naizgled igre, ustvari za nekontrolisani i riskantni politički proces, tek dolaze. Kao što neumitno dolaze i za javni dug zemlje.
Hrabrost je suočiti se sa uzrocima nagomilanih problema u društvu, posebno u kulturi.
Naime, suštinsko pitanje danas i ovdje jeste naša sposobnost za ozbiljan, zreli, demokratski javni dijalog kojim bi se definisale temeljne vrijednosti crnogoskog društva.
Ukoliko cjelokupna vlast i dalje bude odbijala da otvori takav dijalog, onda preuzima svu odgovornost za teške posledice koje dolaze.
Cinično se ide na najgori scenario za zemlju da na vrijednosnoj skali definitivno prevladaju podanici a ne građani, da pobjedi ravnodušnost, apatija, povlačenje, gubljenje interesovanja za društvene problem.
Zato građanski aktivizam i lični moralni stav prema, ne samo nosiocima koverte, već teškim manipulacija na štetu zemlje, postaje obaveza svakog pojedinca. Jedino tako je moguće preusmjeriti kretanje društva ka vrijednostima kulture, demokratije, slobodnog, odgovornog društva.
