Umjesto ozbiljne i uravnotežene spoljne politike nastavljaju se propagandne igrice Đukanovićevih službi.
Uprkos domaćem publicitetu kome je namijenjena operacija Đukanovićevih službi za manipulacije povodom proslave u Varšavi - je u suštini vrlo providna.
Radi se o pokušaju bjekstva sa korupcionaških afera na domaćem terenu gdje Đukanović standarno ima jednu od centralnih uloga, i predstavljanje crnogorskog predsjednika kao osobu primarno odanu istorijskim istinama, ne samo na domaćem planu, nego i na međunarodnoj sceni.
Navodna principijelna odanost vrijednostima antifašizma je crnogorskog predsjednika odvela u odbranu Rusije koju je, po njemu, trebalo pozvati u Varšavu i popeti je tamo gdje je nesporno mjesto samog Đukanovića.
Đukanović naravno opet igra na kartu amnezije crnogorske javnosti računajući da se niko neće sjetiti da je on lično zabranio Filipu Vujanoviću da bude na velikoj i međunarodno nespornoj manifestaciji 70 godine antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu, koja je održana u Moskvi 2015. godine.
I da niko neće primjetiti da je Đukanovićeva propaganda u kontrolisanim medijima sa domaćim i uvezenim snagama na tom poslu, u stilu banana države, vodila u poslednjem periodu histeričnu na mnogim falsifikatima antirusku propagandu.
Vjerovatno su i oni sa međunarodnog plana koji su Đukanoviću dali inpute za takvu liniju bili iznenađeni brutalnošću i stepenom antiruske kampanje u Crnoj Gori, u zemlji specifičnih, bogatih odnosa sa Rusijom u vjekovnoj istoriji.
I sam Đukanović je do nedavno i u svom stilu, a prije sudske odluke o navodnom pokušaju državnog udara u Crnoj Gori, teško i bez ikakave nijanse generalno optuživao rusku državu da je čak htijela da ga likvidira tokom navodno planiranog državnog udara na dan izbora.
E sada oprobani punktovi Đukanovićevih službi koji stižu i do ruskog lista Komersant fabrikuju publicitet njegovoj izjavi povodom skupa u Varšavi, koju na međunarodnom planu niko nije ni primjetio, a koja navodno potvrđuje da vjernost crnogorskog predsjednika vrijednostima antifašizma njega čini principijelnim i duboko odanim istorijskim istinama.
Inače, sve češća pojava u kojoj se korumprana elita u Crnoj Gori ne može odvojiti, ne od kriminala, nego od navodnog antifašizma kao zamišljenog pojasa za spašavanje, jeste, iako groteskna, tema dostojna analize.
Paralalno, na domaćem terenu Đukanović i dalje ignoriše zahtjeve demokratske javnosti da preuzme odgovornost za mnoge korupcionaške afere od “Koverte ” do poslednje i aktuelne. Radi se o zahtijevu javnosti da i Đukanović, slično premijeru Markoviću, doprinese skidanju karaktera tajnosti sa partijsko - klijentelističkog spiska osoba koje su tokom njegovog premijerskog mandata u stambenoj korupciji neustavno i nemoralno čašćeni stanovima i stambenim kreditima, pod uslovima koji nisu dostupni običnim građanima.
Miodrag Lekić, predsjednik DEMOS-a
