Sasvim je razumljivo da opozicija razmatra sve moguće reakcije na nedemokratske uslove za predstojeće izbore.
Jasno je da dosadašnji izbori odlaze u istoriju ne samo kao neregularni već i sa dokazanim izbornim skandalima – “ Snimak”, “Koverta”…. čije pravno-političke ishode bezuspješno traže i međunarodne adrese.
Kao moguću strategiju protiv vladajuće koalicije, jedan dio opozicije navodi bojkot izbora. Potezanje pitanja bojkota kao krajnje mjere može biti dobar način za skretanje pažnje na demokratski deficit izbornog procesa. Izvjesno je da je to dobar metod koji djeluje u nekim drugim državama.
Međutim, mi ovdje imamo trideset godina istu ili sličnu postavu na vlasti koja je uzurpirala državu i na neki način svaku porodicu u Crnoj Gori. Pritom, postoji i činjenica da se jedan dio javnosti i građana, koji svakako ne podržavaju vlast, ponaša kao da je ovo samo etapa koja je došla sama od sebe i koja će isto tako proći.
Zato u metodama opozicione borbe, posebno strategije bojkota izbora, treba sagledati sve strane takvog poteza, posebno njegove posledice.
Najgori scenario po demokratsku javnost bi se odigrao ako bi se cijela priča oko bojkota pretvorila u kampanju diskreditovanja opozicije koja eventualno ne bi bojkotovala izbore, odnosno, da se sva problematika kolapsa crnogorskog društva svede samo na opoziciono-opozicione duele.
Takođe, treba imati u vidu negativne posledice scenarija, da stranke koje bučno zagovaraju bojkot izbora, se na kraju pojave na istim. I to bi mogao biti veliki poklon DPS-u.
Rezultate bojkota kao sredstva za osporavanje legitimiteta izbora, vidjeli smo na primjeru nikšićkih izbora.
Iskustvo pokazuje da u Nikšiću vlast, koja je februara 2017. izašla sama sa sobom ili sama protiv sebe, ne pokazuje ni trunku zabrinutosti zbog nedemokratskih uslova u kojima se izborni proces odvio. Još manje su zabrinuti zbog toga što se vršenje vlasti odvija u jednopartijskim uslovima, gotovo po sjevernokorejskom modelu.
Nije primjećena ni reakcija međunarodnih adresa na takvo stanje.
Na bazi nikšićkog iskustva može se reći da je bojkot izbora u Nikšiću bio slijepa ulica u kojoj smo mi, građanke i građani Nikšića, još uvijek zaglavljeni.
Zato razmatranje izborne strategije za izbore 2020. unutar opozicije bi trebalo dobro vagati, ne propagandno i prema trenutnim parcijalnim interesima, već ozbiljno, na racionalan način, i vrlo je poželjno – u uslovima političke kulture.
