Povodom monologa Đukanovića na Javnom servisu
Dvočasovni i dosadni monolozi Mila Đukanovića u partijsko-udvorničkom ambijentu Javnog servisa su prije svega potvrdili njegov visok stepen otuđenosti od realnog, duboko kriznog stanja u zemlji.
Iako je malo ko i očekivao poruke kojima bi se zastupale vrijednosti integrisane i pravne države Crne Gore – što bi trebalo da bude primarna uloga ozbiljnog predsjednka države - Đukanović je opet neodogovorno podsticao podijele u Crnoj Gori.
Ako se ostave po strani kontradiktorne i demagoške riječi o mnogo čemu, kao i teška optuživanja Srbije sa čijim predsjednikom, kako naglašava ima civilizovane odnose, Đukanović je uputio dvije problematične poruke na unutrašnjem planu.
Ponovo uzurpirajući ustavni okvir podijele vlasti Đukanović je opet uputio premijeru Markoviće upustva da na iniciranom sastanku sa mitropolitom Amfilohijem nema nikakvog kompromisa, najavljujući u prijetećem tonu da bi to značilo kapitualaciju države.
Druga poruka, takođe van ustavnih okvira, je imala funkciju zastarašivanja građana pozivom državnim organima na pojačanu gotovost za represivno dijelovanje u crnogorskom društvu.
