Poštovani predsjedniče Markoviću,
Zahvaljujem Vam na pozivu za dijalog u širem interesu našeg društva kojim bi se, kako navodite, tražio konsenzus oko suštinskih pitanja demokratije i napretaka Crne Gore na evropskom putu.
Iako je Vaš poziv obrazložen opštim mjestima o potrebi zajedničkog građenja prosperitetne i demokratske Crne Gore cjenim Vašu inicijativu. Makar mnogo toga ukazivalo da Vaš poziv prate vrlo jake indicije o njegovoj propagandnoj upotrebnoj vrijednosti.
Iako ne mislim da opozicija treba da gradi svoj legitimitet na kritici svega postojećeg, pa i svih odluka vlade, veliki je rizik povjerovati da je Vaš poziv iskren. Da nije opet podgrijavanje starog jela o dijalogu i udruženim snagama za dobro zemlje iza kojeg se krije provincijska prevara, s opsesivnim ciljem daljeg konzerviranja iste vlasti.
Podsjećam Vas, a vjerujem da to uočavate, da paralelno sa Vašim pozivom “da se prevaziđu podijele” - vaš šef, partijski predsjednik države se svakodnevno nalazi u permanentnom lovu na neprijatelje države.
Tragikomično uživljen i javno dijelujući sada i u ulozi istoričara i sociologa religije, ignorišući suštinsku obavezu predsjednika države da se primarno bori za vrijednosti integrisane i pravne države, Milo Đukanović otvoreno i neustavno preuzima nadležnosti koje Vama pripadaju kao predsjednika vlade.
Crna Gora je umorna od podijela, onih starih ali i novih, koje danas, i sve više u nekontrolisanom stanju podstiče partijski predsjednik države i hor dvorskih huškača.
Zato ću mnogo ozbiljnije tretirati Vašu inicijativu kada – kako sam Vam rekao i u Parlamentu – pređete Rubikon, i preuzmete direktnu odgovornost za “vođenje unutrašnje i spoljne politike”, kako član 100 Ustava upravo definiše funkciju vlade i njenog predsjednika u političkom sistemu.
Sklon sam da vjerujem da niste predvodnik ove političke operacije – a svi znamo ko je njen rodonačelnik - donošenja onako pravno problematičnog Zakona o slobodi vjeroispovjesti koji je planiranim podijelma destabilizovao zemlju i koji je i u inostranstvu stvorio negativnu sliku o državi očigledne krize identiteta. Dakle, moguće da niste predvodnik ove avanture, ali jeste njen saučesnik.
Zato prvo napišite javno pismo, ne meni i opoziciji, nego vašem partijskom šefu, da Vas ne smatra vršiocem dužnosti njegovih poslova, i da se uzdrži javnih komandovanja koje mu po ustavu i ne pripadaju.
Napišite javno pismo, ne meni, nego čelnicima institucija ministarskim, sudsko-tužilačkim, kontrolisanim agencijama, državnim preduzećima i mnogim drugim čelnicima u našem pre-institucionalizovanom društvu da preuzmu društvenu i pravnu odgovornost s ciljem prekida mučne agonije nefunkcionisanja pravne države.
Razumije se, i s ciljem završetka duge korupcionaške parabole u Crnoj Gori. Ističe rok trajanja obmana. Varate se ako mislite da će se crkvenim reformama zaboraviti korupcionaške afere, poput “Koverat”, sve do one slatko-strasne neustavne i nemoralne podijele stanova novokomonovane elite u vlasti i oko nje.
Zaustavite i agoniju, javnu bruku Javnog servisa nakon pretvaranja informativne institucije koju finasiraju svi građani u servis partijske propagande.
To su adrese gdje treba da uputite pisma, sa nagovještajima zakonskih i kadrovskih posledica za (ne)učinjeno.
Tako ćete doprinijeti ciljevima države, demokratije, ugledu Crne Gore koje navodite u pismu-pozivu predstavnicima opozicije i nezavisnim javnim asocijacijama.
Kada to uradite, kada se uvjerimo da konkretnim potezima, autonomno i na bazi ustavnih ovlašćenja koje imate istinski doprinsete vrijednosnom, ekonomskom, demokratskom, evropskom progresu zemlje, onda ću se rado odazvati Vašem pozivu da doprinesem radu i dijalogu u Savezu za Evropu, o kojem govorite u pismu.
S uvažavanjem,
Miodrag Lekić
