I pored velikih poljoprivrednih resursa zbog tajkunskih uvoznih lobija bliskih vlasti, poljoprivredna proizvodnja je potpuno zapostavljena, a Crna Gora u potpunosti zavisna od uvoza. Bogaćenje tajkuna bliskih vlasti značilo je osiromašenje i zaduživanje Crne Gore.
Umjesto da poljopriveda sa velikim potencijalom u Crnoj Gori servisira najveći dio potreba građana i turizma za hranom, da novac ostaje u zemlji i koristi se za dalje snaženje privrede, zdravstva...mi radimo u korist drugih.
U trenucima krize najbolje osjećamo koliko smo zavisni od pomoći drugih, nespremni na suočavanje sa krizom, zato što naša vlast tri decenije ne umije da vodi državu u korist građana.
Ne smijemo zapostaviti domaću poljoprivredu, domaće proizvođače. Oni mogu biti motor napretka i spas u krizi, a ekonomija u korist tajkuna za posljedicu ima dalje osiromašenje naših građana i nestabilnost sistema.
Crna Gora će biti suverena tek kada ne bude kao što je to slučaj danas, u potpunosti zavisila od uvoza.Ali, neko se plaši slobodnih i neucjenjenih građana. Ovakvo stanje je neodrživo, kako za pojedinca, tako za sve građane i državu.
Građani Crne Gore su vrijedni, voljni i puni znanja. Zato su nam potrebni podrška, ohrabrenje i podsticaj, umjesto laži, obmana i spoticanja. Stalno otvaranje novih ravnopravnih mogućnosti za građane nije stvar volje, već obaveza države!
Građanin mora da bude na prvom mjestu, prije svih tajkuna, rođaka i partijskih drugara.
Zdrava i fer ekonomija su ključni preduslovi za vraćanje povjerenja u državu i povratak osmjeha na lica svih koji vole Crnu Goru.
