Pokazavši visok stepen otuđenja od realnosti feudalizovane i rasparčane zemlje predsjednik hibridnog sistema autokratije je pokušao nastavak starih obmana upućenih umornim, opljačkanim i podijeljenim građanima.
Zato je opet izabrao, uprkos svom skromnom obrazovanju, tragikomičan stil prosvetitelja građana kojima već decenijama manipuliše saopštavajući dijametralno suprotne “istine” o prošlosti.
Opet su istorija i crkva u njegovom izlaganju zauzeli daleko više mjesto od analize realnog stanja građana u sve više trulom i endemski korumpiranom sistemu čiji se potpuni ekonomski slom odlaže samo bjesomučnim zaduživanjem zemlje.
Đukanović je i mitologijom države, što je svojstveno svim diktatorima, ovoga puta crnogorske države, pokušao da prikrije realno propadanje države.
Upotrebljavanjem pojmova “nacionalni Srbi” i “nacionalni Crnogorci” kojima će kako kaže svima obezbjediti crkvu - uz nacionalne partije koje već ima u trgovačkoj koaliciji na vlasti - Đukanović je već označio kraj Crne Gore kao ozbiljne, na zajedničkim vrijednostima integrisane zemlje.
Pošto je više nego očigledno da Đukanovića ne zanimaju temeljne vrijednosti demokratije i da je metod obmanjivanja agresivnom demagogijom zapravo ponuđeni put političkog života u izbornoj godini – ostaje građanima da zaključe o takvom pravcu zemlje.
O ovom putu, a prije potpune stramputice, treba da razmisle i u Đukanovićevoj stranci.
U svakom slučaju ističe vremenski rok obmana.
Miodrag Lekić
