Koliko god takva posjeta bila netipična i nesvojstvena pravilima međunarodnih odnosa ona nije novina kada se radi o posjetama Crnoj Gori.
Premijer Rama uopšte nije problem i ovoj priči jer je on samo nastavio širu praksu koja važi za Crnu Goru i za koju je odgovorna crnogorska vlast.
Zato povodom posjete Tuzima tema nije Rama, koji mi je lično, makar zbog orginalnog stila i odličnog poznavanja stranih jezika simpatična pojava, već je tema crnogorska vlast.
Naime, crnogorska vlast je utemeljenjem ovakve prakse po kojoj se iz susednih zemalja ulazi u Crnu Goru kao u neki domaći nacionalni park prekršila najmanje dvije stvari.
Prvo je prekršila uobičajena pravila međunarodnih posjeta.
Drugo prekršila je pravilo simboličnog i stvarnog poštovanja državnog dostojanstva svoje zemlje prezentujući se kao politički- teritorijalno dezintegrisana zemlja.
I drugi predstavnici država, posebno iz regiona, su nerijetko dolazili najprije u dijelove naše zemlje gdje žive manjine iste nacije pa bi se zatim odlazlo u zvaničnu Podgoricu.
To je nedavno važilo i za predsjednika Hrvatske Milanovića koji je stigao ratnim brodom u Tivat, imao sastanke po Boki Kotorskoj pa se zatim sreo sa crnogorskim zvaničnicima na Cetinju i u Podgorici. Takođe i političari iz BIH i Kosova su posećivali dijelove Crne Gore pa poslije eventualno produžavali za Podgoricu.
Ramina posjeta je inovacija i originalan doprinos praksi o kojoj govorimo samo u tome da se iz Tuzi nije nastavilo još nekoliko kilometara do Podgorice.
Niti da je sve to zainteresovalo Predsjednika crnogorske Vlade, makar bio i odlazeći.
U sličnom stilu je bila svojevremeno najavljena posjeta predsjednika Srbije Vučića Beranama. On je poslije odustao iz nekih svojih razloga.
Sve ovo govori o kombinaciji neozbiljnosti, nekompetentnosti, moguće i nedopustive konfuzije svih tih brojem impozantnih institucijacija crnogorskih vlasti koje su međunarodne odnose shvatili prilično kao političko-diplomatski turizam.
S druge strane ogromnim brojem posjeta crnogorskih zvaničnika koje imaju pretežno statistički karakter se uglavnom lažno šminkao imidž međunarodnih uspijeha. Koji se završavaju ovakvim prilično ponižavajućim međunarodnim slikama države.
Nova vlast treba da promjeni ovakvu praksu. Pritom ne uvodeći posebne i orginalne novine. Već jednostavno primjenu uobičajnog modela i protokola iz ozbiljnog svijeta.
U najkraćem, svaki državnik treba da dođe u našu zemlju na bazi usaglašenog programa i protokola , prvo u Podgoricu, zatim u druge dijelove zemlje. I uvjek u protokolarnoj pažnji zemlje domaćina tokom cijelog programa posjete.
Time se , s jedne strane, izražava formalni i suštinski respekt kako prema gostu tako prema svojoj zemlji. S druge strane ne bi izostali prirodni i demokratski kontakti sa manjinama koje su potencijalno dragocijeni mostovi saradnje sa susjedima.
Ali ovdje smo već na terenu poštovanja osnovnih diplomatskih pravila.
A stanje zemlje o čijoj se vladi dogovara, i to nimalo diskretno, u Beogradu, Tirani, Ankari itd. je druga, još složenija tema.
Radi se o još jednom rezultatu odlazeće vlasti.
To svoje političko dijelo Đukanović je na kraju grubo nazvao "konfederalnim torovima".
Ja bih to blažim tonovima nazvao dijelom neozbiljnosti, dijelom sitne provincijske računice, dakako sa posledicama.
Sada sve to treba ispraviti ozbiljnom, državno-diplomatski osmišljenom i transparentnom politikom.
