Odlazeći režim je na neki način uznemirio svaku kuću, svakog pojedinca u Crnoj Gori. Najnovijim potezom, vraćanjem zakona na ponovno glasanje partijski predsjednik Crne Gore je produžio agoniju svim građanima koji već pomalo umorno iščekuju blagodeti demokratije u svojoj jedinoj domovini.
Da ne bih pričala o opštim mjestima, pričaću o pojedincima , preciznije - radnicima Metalca u Nikšiću i to njih 40. Od decembra 2019.godine ova grupa ljudi se nalazi u takvom položaju da ih ,,sistem ne prepoznaje". Naime, dokumenta kod sebe nemaju, pomoć iz bilo kog famoznog paketa tokom korona krize nisu dobili, novo zaposlenje takođe ne mogu da dobiju jer - povlačenjem dokumenata iz firme koja formalno nije ugašena - gube mogućnost za bilo kakvo ostvarivanje prava, ako do pravnog raspleta u Metalcu dođe. Svjedoče da je oprema koja im je bila na raspolaganju u Metalcu bila u najboljem mogućem redu, da u prostorijama više nema nikoga, da kruže glasine da je alatnica opljačkana, a njih su sve ovo vrijeme upućivali sa jedne adrese na drugu - kako bi ih ,,skinuli " sa dnevnog reda, iscrpili, natjerali da odustanu, a da se istina o privatizaciji Metalca nikada ne sazna. Ljudi u punoj radnoj snazi sjede u svojim domovima, bez primanja , proživljavaju pravu krizu i dramu koja se širi na cijelu porodicu.
Patriotizam je odluka ovih ljudi da čekaju pravni ishod i povjerenje u pravni sistem države, patriotizam je iščekivanje rešavanja sudbine Metalca i njihovo odbijanje da rade ,,na crno " kako ne bi doprinosili sivoj ekonomiji, jer siva ekonomija guta i briše vrtiće, domove zdravlja, ulice i igrališta.
