Nadmoć demokratske alternative mora biti njen integrativni kapacitet, naravno na nespornim vrijednostima i u opštem interesu, kako građana tako i države
- Ko je kriv za los rezultat opozicije na predsjednickim i lokalnim
izborima?
Za loš rezultat opozicije date su već mnoge ocijene koje sada ne bih ponavljao. Ne bih se do kraja saglasio sa ponavljanom ocjenom da su apstinenti sada glavni “ krivici” i uzroci poraza. Naime, i apstinencija ima svoje prethodne političke uzroke.
U najkraćem, rezultati na predsjedničkim i lokanim izborima predstavljaju korak unazad opozicije.
Jedan od razloga ostaje nedemokratsko - mafijaški ambijent, trajanje sistema “ Snimak” u starim i novim formama. Dakle, u pitanju je razrađeni sistem kontole građana. Kao i slom svih vrijednosti čime se dobrim dijelom mogu objasniti razni fenomeni.
2.. Koji bi to bili primjeri ?
Recimo pobjede stranaka u opštinama u kojima se paralelno krivično sudi gardonačelnicima iz istih partija za korupciju i krimnal. Ili pobjede u kriminalizovanim gradovima u kojima je vlast devastirala ili potpuno uništila privredu.
Ili takođe bizaran fenomen Kolašina gdje je kažnjenja vlast na čelu sa ozbiljnom i odgovornom gradonačelnicom koja je s jedne strane stabilizovala finansije, racionalizovala nagomilanu administraciju, pokrenula moguću proizvodnju. S druge strane, gradonačelnica je dokumentovano upoznala javnost i tužilaštvo o rekordnim, vjerovatno i na globalnom nivou rekordnim, vrlo raznovrsnim, pa i naturalističke prirode - troškovima prethodne vlasti.
Sve ove anomalije, koje se ne mogu desiti u elementarno demokratskim zemljama, se kod nas objašnjavaju “pobjedom narodne volje”. E ovdje je stvarno teško nastaviti sa objašnjenjima.
Pored navedenih uzroka svakako postoje i oni koji se odnose na slabosti u opoziciji, ispoljeni sa svojim specifičnostima kako na predsjedničkim tako i lokalnim izborima.
3.. Koje su to slabosti opozicije, po vama?
Pa vjerovatno najgora stvar koja se mogla dogoditi opoziciji jeste da se prema njoj dijelom preselio onaj mračan prtljag vlasti koji se ogleda u metodu kalkulisanih podvala, podmetnja, političkih diskvalifikacija, populističkog rečnika, stila i sl. Negdje je to brutalno, negdje skriveno i perfidno. Srećom ova pojava se ne može i generalizovati u opoziciji.
Kada se ovome doda stvoreno stanje duha, čaršijsko-medijski doprinos dosta jadnom stanju javnosti onda se vidi širina udruženog poduhvata čiji je rezultat da se laži i istine u javnom prostoru sve manje razlikuju. Dok je to i bio očigledan cilj vlasti, zapravo jedan od njenih bazičnih projekta, nažalost u opozicionim partijama i opozicionom ambijentu se ponekad ne vidi dalje od parcijalnog interesa i želje za jeftinim protagonizmom u javnosti.
Nadmoć demokratske alternative mora biti njen integrativni kapacitet, naravno na nespornim vrijednostima i u opštem interesu, kako građana tako i države.
3.. Kada govorite o integrativnom kapacitetu opozicije , da li bi objasnili na što konkretno mislite?
Tu mislim primarno na dva plana.
Prvi je neophodnost integrisanosti same opozicije uz poštovanje međusobnih razlika i različitih političkih snaga u njoj.
Ako jedino ukupan zbir opozionih snaga donosi demokratsku smjenu vlasti onda je opoziciona integrisanost uslov bez kojeg se ne može doći do tog cilja. Blokovska podijeljenost u opoziciji ide u korist nedemokratske vlasti. Uz svijest o zajedničkom cilju treba biti politički na visini, dakle uz neophodnu političku kulturu i međusobnu toleranciju izgrađivati korektne međusobne odnose.
A taj cilj se može ostvariti napuštanjem dvije do sada viđene i kontraprduktivne strategije. Jedna je zatvorenost, gotovo blindiranost stranaka u svoje atare i pojedinačne računice, bez kapaciteta da sagledaju imperativ integrisane cijline u kojoj bi vladala tolerancija i poštovanje unutrašnjih progamskih razlika.
Druga do sada ispoljena greška jeste navodno pozivanje na jedinstvo opozicije uz neiskrenost, pokušaj predominacije, u krajnjem postizanje parcijalnog interesa i ako uspije - podvale drugome.
I dalje vjerujem da ove ontološke bolesti opozicije je moguće prevazići. U svakom slučaju, to ostaje glavni izazov opozicije.
4... Koja bi bio drugi neophodan integracioni kapacitet opozicije?
On se odnosi na doprinos integrisanosti zemlje u svim dimenzijama. Od državne, preko ekonomsko - socijalne do nacionalno - kulturne.
Crnogroska vlast prikriva duboku dezintegrisanost zemlje. Dva su duboka rascjepa u crnogorskom društvu. Socijano ekonomski i kulturno duhovni.
Propagandno reklamiran multietnički karakter koalicije na vlasti kao navodni garant cijelovitost zemlje je pri sadašnjem stanju u stvari glavni generator različitih podijela. Naime, vlada je zapravo neki oblik dioničarskog i trgovačkog društva gdje se komponente vlade namiruju u materjalnom smislu i ostvarivanjem partikularnih etničkih interesa i ciljeva. Posledice ovih procesa će tek doći.
Opozicija kao demokratska alternativa mora biti spremna za vođenje zemlje na principima integrisane države i poštovanja jedinstva različitosti.
U suprotnom će se nastaviti optuživanja da opozicije da ne bi bila dorasla zadatku stabilnog vođenja države, teza koja se, uz ispoljene slabosti do sada, negdje prima kod građana.
5.... Da li je, iz sadašnje perspektive, bila pogrešna vasa odluka o koaliciji sa SDP u Podogorici?
Uprkos rezultatu na izborima stojim iza te odluke koju smo usvojili na našim tijelima.
Vidite, da mi je neko samo koju godinu prije pomenuo mogućnost takve koalicije smatrao bih to nemogućom idejom i misijom. Vjerovatno je tako bilo i u suprotnom pravcu.
Stvari su se bitno izmjenile. Socijaldemokratska partija je danas izvjesno opoziciona stranka. To je postala i po cijenu dubokog rascijepa u stranci, što je sve pomoglo jasnijoj slici na političkoj sceni.
Dodao bih korektno i konstruktivno dijelovanje SDP u fazi početnog funkcionisanja i izgrađivanja kordinacije u okviru građanske opozicije. I dalje mislim da koalicije građanskih stranka i slobodni pojedinci imaju svoj politički smisao, naravno za dobrobit zemlje.
DF Vas indirektno optuzuje za rasipanje glasova. Vas komentar?
Argument koji pominjete je neodrživ imajući u vidu da je DPS ubjedljivo pobjedio na predsjedničkim izborima i lokalnim u Podgorici, bez faktora rasutih glasova.
8.. Smatrate li da i Vi treba da snosite neku odgovornost, to jest, da
podnesete ostavku na mjesto predsjednika partije?
Pristalica sam suočavanja sa odgovornošću i to sam činio i pred mnogo većim radnim I političkim iskušenjema. Dakle, odgovornost, ne na bazi čaršijskih kampanja već ocjena ličnih i zajedničkih u stranci, i jedino u interesu stranke.
Nisam nikada u politici davao presudan značaj brojevima, pa ni izbornim. Kada bi bilo tako, trebalo bi vjerovatno da se svi divimo “pobjedničkom” DPS-u i pređemo tamo.
Podsjećam da sam dao ostavku, pritom ne svađajući se sa nikim, na mjesto predsjednika Demokratskog fronta poslije parlamentarnih, predsjednikih i izbora u Podgorici u trenutku kada su ti rezultati bili objektivno dosta visoki za opozicione prilike. Npr. na prethodnim izborima, prije četiri godine u Podgorici lista koju sam predvodio je osvojila nekoliko hiljada glasova više od opozicione liste koja je na ovim izborima ovojila najviše glasova.
To nam sve nije davalo za pravo, niti smo to činili, da druge u opoziciji kritikujemo i prozivamo. Naprotiv, nismo bili zadovoljni ni rezultatom, niti nama samima.
Vidite, nastaviću, sasvim izvjesno, da se borim za Crnu Goru kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, državu u kojoj se znaju pravila koja jednako važe za sve.
Smatram irelevantnom formu mog angažovanja. Drugim riječim, sasvim mi je nebitno da li ću se za te ciljeve borim iz velike ili male partije, ili van bilo koje partije, dakle kao slobodan građnin. Čak mi je ova treća varijanta naprivlačnija, vjerovatno najbliža mojoj prirodi.
S druge strane, sa ovog ili onog mjesta doprinosiću da Demos, koji sam prije dvije godine na neobičan način javno formirao u jednom podgoričkom kafeu, vratimo na početne zdrave pozicije koje su bile ugrožavane raznim ideološkim i personalnim upadima u stranku, sve do pokušaja butalnih razbijanja stranke.
9 Na političkoj sceni se mogu čuti i glasovi o potrebi odlaska starijih iz politika. Kako to kometarišete?
Nekoliko napomena povodom ove ozbiljne teme.
Najprije, treba vidijeti da li se taj ponavljani zahtijev odnosi samo na Crnu Goru ili je možda usmjeren i ka međunarodnoj zajednici. Imajući u vidu da se na čelu, u svojstvu čak i predsjednika velikih sila, recimo Amerike, Kine i Rusije nalaze osobe u ozbiljnim godinama.
Drugo, treba vidijeti razloge za neobičnu koincidenciju zahtijeva o ostavkama u opoziciji koji jednako ponavljaju iz DPS-a i pojedinaca iz same opoziciji.
I treće, stvarno bih mogao komentarisati tu temu u dijelu onih ozbiljnih predloga a nikako onih pojedinca koji to izgovaraju sa vidljivim elementima nekontrolisanog samoljubja, na momente histerija, pa i javnog nevaspitanja.
Smatram da je smjena generacija poželjna. Konačno, to je i biološki neminovno. Šteta da taj načelno ispravan stav saopštavaju ponekad bučni populisti, nemodernog, čak anakronog i nadripolitičkog stila.
Treba se boriti za smjenu generacija. Bez obzira što Crna Gora ima konkretna iskustva na tom planu. Recimo naglim dolaskom na vlast, i to pravo sa ulice, mladih Đukanovića, Marovića, Mugoše i drugih.
- Najavili ste odluku o mogućem povrataku u Parlament. Koji su razlozi?
Bojkot paralmenta je bio jedini pravi i demokratski odgovor na neslobodne izbore održane na dan objavljenog terorističkog napada, odnosno državnog udara. Iako su međunarodni faktori iz svojih interesnih razloga negirali opravdanost bojkota, svi su znali da je političko - institucionalno stanje u zemlji neregularno.
Povratkom gotovo većeg dijela opozicije u parlament situacija je bitno izmjenjena. Ovo nije kritika nekome zbog povratka, jer svaka stranka ima svoje pravo i odogvornost na sopstevene odluke. Najmanje mislim da je u pitanju izdajnički čin. Ali objektivno, bojkot je sada objektivno izgubio snagu i smisao. Dakle, Demos će najvjerovatnije ponovo biti u parlamentu.
- Djukanovic nastavlja sa verbalnim napadima na nezavasine medije i
opoziciju. Po Vasem sudu, sta ce konkretno donijeti ucvrscivanje njegove
vlasti u Crnoj Gori?
To što vlast dijeluje stabilno, ne znači da je društvo stabilno. Naprotiv, društvo je sve nestabilnije sa neizvjesnim i riskantnim ishodima.
Dakle, nije DPS ojačao, već je politički Titanik upalio sve svoje motore. On najbolje plovi u tabliodnom blatu, zato ne čudi da Đukanović i dalje razigrava svoje posluge u savjetima, kontrolisanim medijima, u specijanim službama kako bi zatvorio krug autokratije.
Ono što je skanadlozno I što izvjesno kompromituje međunarodne adrese, u prvom redu NATO ali i EU, jeste da se sve to dešava u trenutku kada Đukanović, lokalni švercer sa bogatim dosijem o tome, se u stilu državnika pozdravlja u Briselu sa domaćinima licemjernih rečenica.
Postaje ovdje jasno i najobičnijem građaninu da u tim prijemima prevlađuju interesi I da smo tu daleko od vrijednosti koje se sve više samo verbano pominju.
Iako zvuči groteskno Đukanović je, u nastalim zapadnim interesima povodom konfrotacije sa Rusijom, postao čuvar zapadnih vrijednosti.
U ovoj ciničnoj igri interesa i zaboravljenih vrijednosti, vjerovarno bi Crna Gora bez ostavrenih reformi već postala članica Evropske Unije da se kojim slučajem graniči sa Rusijom.
Ovo je prilično razočaravajuće za sve nas pristalice jake, na vrijednosntima dosledne, i na međunarodnom planu autonomne Evropske Unije
Kako opozicija treba da nastavi dalje protiv DPS-a?
Pokušao sam već da saopštim mišljenje kako opozicija, ali i ukupna demokratska javnost, treba da nađe odgovor na propadanje društva, a za neophodan demokratski zaokret sve u uslovima stabilnosti društva.
