Zato bi premijer Marković morao da se odredi i jasnim stavom preuzme javnu odgovornost
Jedan detalj u autokratskoj operaciji pretvaranja Javnog servisa u partijsko-klijentelističku službu oko Mila Đukanovića zahtijeva javna pojašnjenja aktera institucionalne, pa i ukupne javne scene.
To se odnosi se na vladu Crne Gore, posebno na premijera Markovića koji se u elementarno demokratskoj državi morao precizno izjasniti povodom ovog važnog pitanja. Prije svega zbog crnogorske javnosti. Zatim i činjenice da je u ovom trenutku i EU zauzela upozoravajući kritički stav sa svim posledicama koje se odnose i na proces evropskih integracija naše zemlje.
Dok Đukanović kao predsjednik DPS ne krije da razigravanjem svojih partijskih poslušnika u kontrolisanima savjetima, agencijama, odborima direktno inspiriše i vodi operaciju potčinjavanja Javnog servisa njegovoj stranci i krugu podzemnog daha oko njega - crnogorska vlada nastoji da se drži po strani. Čak dajući saopštenja o svojojoj nenadležnosti u konkretnom slučaju.
Pozivanje na nenadležnost zvuči poznato uvjek kada je u pitanju konkretna odgovornost crnogorskih institucija, pri čemu dijeluje nevjerovatno da na to pretenduje i vlada koja po ustavu vodi unutrašnju i spoljnu politiku i koja je odgovorna za stanje u društvu.
U ovom trenutku sve dijeluje kao pokušaj licemjernog izgovora. Zapravo prozirna dupla igra – ne zamjeriti se šefu Đukanoviću i ne zamjeriiti se partnerima iz Evrope i šire međunarodne scene. Protom ne brinuti o svojoj javnoj odgovornosti, pa i dostojanstvu, uz ipak jasne političke i druge nadležnosti.
Zato bi premijer Marković morao da se odredi i jasnim stavom preuzme javnu odgovornost.
Da li stoji iza ovog novog skandala, zapravo institucionalno-partijske egzekucije kojima su najprije nezakonito isključeni članovi Savjeta RTCG, zatim smjenjena direktorica Javnog servisa.
Da li vladu uopšte zanimaju i sledeće činjenice: da je Javni servis poslije toliko godina permanentnih gubitaka sada finasijski konsolidovan, da je po relevantnim istraživanjima značajno zadobio povjerenje građana, da je RTCG u političkom smislu uspio da bude jednako daleko od vlasti i opozicije. Konačno, da su dosadašnjim radom novog menadzmenta stvorene pretpostavke za dalje neophodno izgrađivanje odgovornog i profesionalnog javnog servisa u službi građana.
Trenutak zahtijeva punu istinu i preuzimanje odgovornosti. Zato premijer Marković treba da se jasno izjasni oko ovog pitanja.
Bolje je dati jasan odgovor nego se kriti iza apsurdnog objašnjenja o nenadležnosti vlade povodom serije nezakonitih i nedemokratskih postupaka javno izvedenih u primitivno - siledzijskoj formi.
Uzgred, premijer Marković je i potpredsjednik DPS-a čiji su egzekutori razigrani upravo direktivama iz vrha te stranke.
Opredijeljujem sa za ovo javno pitanje i u očekivanju da Duško Marković nije preuzeo neslavno inferiornu ulogu Filipa Vujanovića – dakle, spoja volje za visokom funkcijom i inferiornog javnog dijelovanja, onako kako mu se naredi. Uostalom, Marković je javno nagovjestio autnoman rad u interesu Crne Gore.
Na kraju ovog javnog pitanja premijeru Markoviću, jedno lično svjedočanstvo.
Prilikom javnih pregovora 2016. o mogućnosti formiranja prelazne vlade, postavili smo ( SDP,URA,DEMOS) i kao uslov za učešće u toj vladi promjenu direktora televizije, kako bi smo prekinuli dugogodišnju praksu partijskog uređivanja Javnog servisa. Naš zahtijev se naslanjao i na kritičke ocjene Evropske unije u više dokumenata o neprofesionalnosti Javnog servisa kao i takođe kritičke ocjene i zahtijeve Savjeta javnog servisa prema direktorici televizije iz marta iste godine.
Mogao sam primjetiti da prilikom otpora vladajuće ekipe, koja je imala potrebe za čestim „konsultacijama sa nekim“, Duško Marković nije bio skandalizovan našim predlogom, očigledno dobro znajući o čemu govorimo, još bolje znajući ko sve iz Đukanovićeve ekipe, preciznije službi, uređuje Javni servis građana.
U samom finišu pregovora, kada je sve, zbog ovog našeg uslova, trebalo da se prekine, Marković je izišao sa stavom da prihvata našu inicijativu, spremnošću da izvrši smijenu tadašnje partijske direktorice, pod uslovom da neko iz postojećeg kadra televizije bude vršilac dužnosti, sve do riješenja na osnovu javnog konkursa. Prihvatili smo. Izbor je pao na novinarku televizije Andrijanu Kadiju.
Postigunti dogovor, uključujući obaveze koje je Markoviće preuzeo oko smjene partijske direktorice, je bio realizovan.
Zatim je prema zakonskim normama završena i procedura i odluka na javnom konkursu.
Događaji poslednjih dana, kao finale Đukanovićeve akcije, su poznati javnosti.
Uvjeren sam da je premijer Marković dužan zbog javnosti, mislim i zbog sebe, da se precizno oglasi u ovom trenutku.
Da vidimo da li će to i uraditi.
