Još su u sjećanju prethodne godine tokom kojih smo imali priliku da čujemo brojne pompezne izjave od strane crnogorskih i srpskih zvaničnika o istorijskom vrhuncu u zvaničnim odnosima između Crne Gore i Srbije. One su bile gotovo dirljivo začinjene i izlivima međusobnog uvažavanja i povjerenja između podgoričkog i beogradskog vlastodršca, sve do vokalno solističkih nastupa srpskog ministra inostranih poslova po hotelima na crnogorskom primorju.
Treba priznati da je pored deklarativnih uzleta bilo i vrlo konkretnih primjera "saradnje" između dvije strane. Tako su iz Srbije unajmljivana najprizemnija propagandna glasila, u prvom redu Informer i Pink, i to sa zadatkom da posluže crnogorskoj vladajućoj eliti u brutalnom obračunu neistomišljenicima.
Možda i remek-djelo njihove saradnje predstavlja neisporučivanje i suštinsko netraženje Svetozara Marovića, presuđenog šefa kriminalne organizacije organima Crne Gore.
Iz ove naoko idilične faze crnogorsko-srpskih odnosa (iako za to vrijeme nijesu riješena neka važna pitanja poput platnog prometa), iznenada i na brzu ruku zabasali smo, po interpretacijama istih aktera, ponovo u istorijske vode, samo što su se međudržavni odnosi sa pomenutog vrhunca stropoštali direktno na istorijsko dno.
Ubrzo je počelo i takmičenje među srpskim ministrima u disciplini anticrnogorskog djelovanja. Tako je jedan promovisao ideju oduzimanja državljanstva, dok se drugi, prema vlastitom svjedočenju, potrudio da Crnogorce eliminiše iz zdravstvenog sistema. Titulu pobjednika vjerovatno je odnio treći, degutantnim pokušajem paradiranja u uniformi.
U ovom provincijalnom nadmetanju, daleko od ozbiljne državne retorike, nijesu izostali ni crnogorski ministri, koji su se svrstali u prve redove, ko zna koje po redu, odbrane ugrožene države, i to od istih onih sa kojima su nam, koliko do juče, poručivali da je nastupilo bezmalo zlatno doba u odnosima između dvije zemlje.
U ovoj tragikomičnoj predstavi, u kojoj je zvanična komunikacija između dvije susjedne zemlje očigledno svedena na nivo kafanskog prepucavanja, štetu ponovo trpe građani Crne Gore i Srbije. I jedni i drugi izloženi su strahovitoj propagandi i potpirivanju međunacionalne netrpeljivosti, sa ciljem podizanja "borbene gotovosti" glasačkih armija sa obje strane granice, a u susret skorim izborima u obje države.
Ne bi bilo iznenađujuće da nas oko izbora ponovo obavijeste o nekoj novoj istorijskoj fazi u odnosima. Zato DEMOS apeluje na crnogorske građane da ne podliježu mračnoj atmosferi kojoj su izloženi, i da ostanu dosljedni dobrim komšijskim i prijateljskim odnosima sa građanima Srbije.
